Teška ispovijest silovanja

Svakodnevno nailazimo na mnogo razne zapanjujuće naslove i tužne vijesti. Noću zatvorimo oči u želji da nam sljedeće jutro bude lijep dan, ali neki nemaju sreće.

To nije zapravo niti sreća, to je trenutak u kojem je osoba nemoćna i u tom trenutku nitko joj ne može pomoći. Konkretno ovdje govorim o djevojkama, ženama bile maloljetne ili punoljetne koje su na bilo koji način maltretirane, mučene ili zlostavljane.


Žena u tom trenutku ne postoji, postaje duh u svojem vlastitom tijelu, nemoćna je napraviti bilo što da sve prestane. Taj trenutak i osjećaj ne mogu zamisliti niti predočiti samom sebi koliko je užasan i odvratan. Silovanje spada među najgore zločine. To je odvratan i monstruozan zločin koji meni osobno predstavlja zgražavanje i zabrinutost. Svakih nekoliko sekundi dogodi se barem nekoliko tisuća silovanja u cijelom svijetu.


Kako se silovana žena osjeća nakon što shvati što se upravo dogodilo i kad procesuira o gnjusnom događaju?


Osjećaš se kao smeće, kao otvorena rana koja nikada neće zacijeliti. Iznutra si mrtva osoba, jedino čega si svjesna upravo su te minute koje su se činile kao sati. Svijet postaje strano i hladno mjesto gdje se raspadaš i ne osjećaš se kao da si u vlastitom tijelu. Osjećaš se kao da si izgubila svu kontrolu nad životom. Osjećaš se da je čak i najosnovnije odluke teško donijeti. Osjećaš se napadnuto, izmučeno i strano, osjećaš se kao da svi znaju što se dogodilo ili mogu reći samo gledajući u tebe. Osjećaš strah od svega i brineš da ćeš nositi taj strah do kraja života. Zatvorila si to duboko u sebe i zaključala vrata u kojima se skriva istina. Ali istina ovakvog događaja treba biti razotkrivena i svedena na zasluženu pravdu.

Ovo je samo jedan mi dio onoga kako samom sebi predočavam razmišljanje silovane žene. Naravno ne mogu u potpunosti znati i tvrditi kako je ovo istina, ali po razumnom razmišljanju smatram da je upravo tako.


U sljedećim dijelu donosim istinitu ispovijest silovane žene kojoj zbog sigurnosnih i privatnih razloga neću otkriti identitet. Zamolio sam B.F. da mi u kratkim crtama opiše što je proživjela i kako ona gleda na događaj kojoj je promijenio život.


Ako ste bili u sličnoj situaciji ili poznajete nekoga tko je bio, mogli biste se osjećati nelagodno ili ponovno traumatizirano. Stoga sadržaj nije za osobe koje su preživjele slično!


Ovo mi se dogodilo i to je dio onoga što jesam. To je oblikovalo moj život i dovelo me tu gdje sam danas. Ako je netko bio, jest ili zna da je netko silovana, neka se javi. Niste sami i ne zaslužujete da vas maltretiraju i povrjeđuju. Molimo znajte da je ljudima stalo do vas i da žele da budete sigurni i sretni. S tim u vezi, otac me mnogo puta silovao od moje 13. do 18. godine. Počelo je kad je ujutro ulazio u moju sobu dok sam se spremala za školu. Namjerno bi me gledao dok se presvlačim ili kad izlazim ispod tuša. Tako je počelo. Suočila sam se s njim, a on je stalno govorio da me nije htio vidjeti i da je to greška. Sjećam se prvog jutra kad me silovao. Izašla sam ispod tuša i htjela se presvući kad je ušao u moju sobu. Nije ništa rekao, a ja sam počela vikati da ode i da mi da privatnost. Prisilno stavio mi je ruku preko usta. Sjećam se da sam pokušala vrištati, ali nisam mogla, i sjećam se odvratnog osjećaja kad je strgnuo ručnik s mog tijela i počeo me dirati. Pokušala sam vrištati, ali jedino sam mogla prigušeno jecati. Nastavio je me silovati, i prisilio me da taj dan ostanem doma. Nakon što je to učinio zaprijetio mi je i rekao mi da će me povrijediti ako ikome kažem, čak i prijateljima. Nikome nisam rekla nikada. Imala sam stariju sestričnu s kojom sam bila bliska i natjerala sam je da mi pomogne oko B plana. Bila sam premlada i nisam imala odobrenje roditelja za uzimanje redovitih oblika kontracepcije, pa je to bila moja jedina opcija. To je trajalo neko vrijeme. Na kraju sam ipak završila na kontracepciji, ali nastavila sam biti svakodnevno silovana i seksualno zlostavljana i uznemiravana. Ne bih imala nikakvog utjecaja na sve što mi je radio, a često bi me vezao i satima me ne puštao na slobodu čak i nakon što bi me završio sa silovanjem. Još uvijek nikome nisam rekla, a do danas to ne zna mnogo prijatelja. Ono što je učinio me povrijedilo, a ja sam to zadržala za sebe. Za rođendane bi me još više forsirao, govoreći kako sam starija, moram više uzimati. Često je dolazio s prijateljem koji me također redovito silovao i gledali su kako se izmjenjuju na meni. U početku bih vrištala i plakala, ali nakon nekog vremena je došlo do točke u kojoj sam se navikla i prestala sam plakati i pokušavati se oduprijeti. Učinili bi mi to bilo gdje. U svom krevetu, ja sam očev krevet, na kauču, u garaži, u autu, čak i jednom nakon što me tata pronašao dok sam trčala. Nisam imao osjećaj slobode ili seksualne privatnosti, niti bilo kakve privatnosti. U budućnosti imala sam dečke, ali im nikada nisam govorila o tome što bi mi tata redovito radio.

U razgovoru sa B.F. saznao sam kako je u sretnom i uspješnom braku već 7 godina i kako je sretnija nego ikada. Naravno rana će joj ostati do kraja života, u to ne sumnja, ali ona je nastavila sa svojim životom. Te trenutke pokušava zaboraviti i ne prisjećati se svega što se dogodilo. Žena kojoj je ovaj događaj promijenio pogled na svijet, promijenio je njezino razmišljanje, psihološko i duševno stanje. Nikada nije otišla na policiju i prijavila ga, odustala je od namjere shvativši kako neće imati koristi od toga. Jer na trenutak je zaboravila gdje živi, u svijetu gdje je silovanje veliki problem ne samo u društvu već i u zakonima država. Silovanje kao sudski slučaj nije formalno i pravedno realiziran tj. niti u jednoj državi, niti u jednom Ustavu nije ispravno definiran kao stravični zločin već kao prekršajni slučaj uz smiješne zatvorske kazne.


Rekla mi je što misli o pravosuđu i zakonima koji se odnose na slučaj silovanja, mučenja i općenito zločina. Moram reći kako imamo ne slično već isto razmišljanje o istom. Tako da ono što možete pročitati u nastavku o mojem stajalištu prema zakonima i ostalom ujedno je i njezino razmišljanje.


Ja kao pojedinac imam ogromnu želju za promjenama ne samo u državi već u cijelom svijetu, ali tko mene pita, zar ne. Mislim da svatko može samom sebi predočiti kako se nešto mora promijeniti povodom svega što guši ljudski moral, ljudsku slobodu i pravo govora. Nisam jedini, tijekom istraživanja i pisanja ovog osvrta, naletio sam na puno identičnih pojedinaca koje muči nepravda i nejednakost u društvu. Nažalost, pojedinac teško ovdje može nešto promijeniti ili utjecati na ove odvratne zločine. Ili općenito utjecati na bilo koju promjenu, tu je ona stara: "Nakon što se dogodi tragedija, onda se tek nešto mijenja i dolazi do promjena." To je besmisleno jer zašto bi osoba trebala pretrpjeti stravično mučenje, silovanje, itd. Kako bi se nešto promijenilo

i da pravda bude zadovoljena.


Hoće li žrtva dobiti pravdu i hoće li silovatelj završiti iza rešetaka to ovisi do zakona neke države, pravosuđa i Ustava, pojedinac nema nikakvu ulogu, pojedinac može samo slušati o slučaju, čitati, te na kraju krajeva nešto pokušati promijeniti ali svi znamo kako to nije moguće. Jer svijet ne funkcionira tako, gdje bi došli da svatko od nas može odlučivati o svemu i svačemu, ali možda bi bilo bolje, ili gore? Pitanje na koje nema odgovora. Odgovor stoji pred onim pojedincima koji mogu nešto promijeniti ili bi trebali samo što ne žele. To su oni koje su građani izabrali, "ugledna gospoda" o kojima ne želim puno pisati, ali upravo su oni koji mogu ako ne 100% utjecati na promjene onda na barem mali dio promjena koje bi znatno imale učinka. Ali to nažalost ovdje, u ovom sirovom svijetu ne funkcionira tako.


Besplatni telefon za žene i djecu žrtve nasilja

0800 655 222 i 01/ 46 55 222


*Tekst se nastavlja na drugom članku"

Pravda žena i ljudska prava

463 views