Ruža u potkrovlju

Ruža što se u potkrovlju našem skriva,

bezbojna i krhka polako će uvenuti.

Miriše na tvoj posljednji poljubac,

listovi što nestaju poput usana tvojih.


Dolaziš li u tamno skrovište naših tajni,

čekat ću te u onom prašnjavom kutku.

Svjetlost sa prozora obasjava moje ruke,

želim te zagrliti sada jako, ali ne mogu.


Osjećaji su odavno nestali dok ljubav vene,

baš kao ta prokleta ruža što briše ime tvoje.

Zadnje minute svjetlosti obasjavaju ružu,

u listu što je jedini ostao, vidim tvoje lice.


Lice što si sakrila ispod bijelog čistog vea,

dok se tihi koraci tvoji približavaju oltaru.

Ja te i dalje čekam u bezosjećajnom potkrovlju,

gledam kako list pada u gorku ružnu tamu.


Ostajem samo ja i ruža bez zelenih listova,

sekunde čine se kao minute, a minute kao sati.

Ne mogu se sjetiti našeg zadnjeg poljupca.

sada ništa više nije bitno jer... ruža je uvenula.

114 views