• Admin

Rose Dawson

Godine 1912, isplovila je na brod iz snova. Ili je barem tako mislila, nije htjela raskoš, glamur i život poput bajke. Tako se čini, ili je bila slaba, ili jaka. Rose, mlada djevojka koja je htjela pobjeći iz svog tog ludila. Zaručena za onog kojeg ne poznaje, ne želi život provesti tako da bude nečije vlasništvo. To je bila jedina stvar čega se bojala.


Srce joj je bilo usmjereno na čovjeka koji ju je spasio od sigurne smrti. Ušao joj u srce, zaljubivši se u njegovu umjetnost polako je izlazila iz ludila svojeg prošlog života. Dala mu je svu svoju ljubav. Njezin se život promijenio u trenutku. Nikada nije bila više ista. Bila je sretna i očarana drugačijim načinom života. Bila je bogata, ipak on je bio siromašan. Ali to je bilo nebitno u njihovom svijetu.


Misli su joj jurile umom, kao davnih dana. Njezinu ljepotu prenio je na papir stvarajući pravo remek djelo. Rose je zanosno popila gutljaj besprijekornog vina, dok mu je pozirala poput zanosne djevojke pune strasti i osjećaja. Njezinu ljepotu dodatno je izrazilo Srce oceana, dijamantni plavi rubin bliještio je u očima umjetnika. Njihova ljubav sjajila je jače od bilo kojeg dijamanta. Znali su samo jedno za drugo.


Zatim je došla kobna noć, kad su noćne more oživjele. Sudbinu njihove ljubavi okončala je santa leda. Ali nije ih ništa moglo razdvojiti. I dalje su bili ludo zaljubljeni, svoje osjećaje i hrabrost prenijeli su jedno na drugo. Njihova nada za preživljavanjem i budućnosti pretvorila se u najljepšu ljubavnu tragediju. U ledenu vodu zakoračili su hrabri ljubavnici, njegova ljubav bila je toliko velika, rekao joj je kako će sve biti u redu. Čekali su spas iz crnog mrzlog mora. Nažalost, pomoć je došla prekasno. Rose je čvrsto držala njegovu hladnu, bijelu ruku. Ispustio je zadnji izdah, odnio sa sobom njihovu ljubav koja je trebala trajati zauvijek. Prihvatila je njihovu sada tužnu i raspadajuću sudbinu. Tako mu je dala obećanje, kako neće odustati. Nije htjela pustiti svoju ljubav koja je sve više tonula prema mračnom dnu.


Spasila se, Carpathia je pristigla u pomoć. Oplakujući gubitak svog voljenog Jacka gledala je u hladne prozirne zvijezde u nadi povratka svoje izgubljene budućnosti. Kad su je pitali za prezime, ono što je rekla nekima je ostalo nepoznato. "Dawson", rekla je. "Rose Dawson" Kao starija žena puna kajanja ali ona užarena strast i dalje je živjela u njezinom srcu. Ispričala mi je ovu nesretnu priču, u njezinim očima vidio sam kako dolazi njezin kraj. Vatrena ljubav koja se sada ugasila, ostavila je iskre osjećaja i sudbine njihovih davnih života. Ali i ona i Jack ponovno su se okupili i pronašli svoju budućnost.


Kao i ostali nesretni putnici, gore na nebu uživaju u trenutku svoje nezaboravne ljubavne priče.






152 views