Pjesma bez teksta

Prazna duša govori mi kako će sve

nestati u sekundi. Prazni papir koji

čeka na moju maštu. Ali ostaje prazan

baš poput moje duše, ništavilo i crnilo.

Trebaš mi, u meni budiš neopisivu

inspiraciju, tvoji poljupci provociraju

moj um na najbolji mogući način.

Ali noćas papir i dalje ostaje prazan.

Jednom naše ruke zajedno su pisale

najljepšu pjesmu, tvoje usne pjevale

istu. Sada je to zaboravljeno, istrgnuto

i bačeno u vatru što me guši svake noći.

Mašta mi ostaje neispunjena zbog boli

i prepuklog srca što si ga slomila. Reci

mi, nisi htjela ostati u bajci, ali ipak

ubila si me i postala zla princeza.

Lijepo ti pristaje osmijeh uz drugog,

s njime novu pjesmu i ljubav stvaraš.

Izbrisala si me iz pjesme, ali to je nebitno.

To je ipak samo pjesma bez teksta.