KRATKE INFORMACIJE O MENI

Lovro Klobučar

Umjetnička duša koja ima zarobljenu dušu zbog poezije i zbog ljubavi prema književnosti i izražavanju drugačijim riječima u drugačijoj stvarnosti. Percepcija moja, odraz je moje realnosti. 

Pisanje svojih doživljaja, osjećaja pamtim od kada sam prvi puta uzeo olovku u ruku. Od malih nogu, svoji pogled, odnosno misli volim zapisivati na papir. Osjećam se tada kao da nekome pričam o svemu tome, a zapravo sve te tajne znamo samo ja i papir.

Svu tu maštu i doživljaj počeo sam preoblikovati prvo u kratke piče, zatim u pjesme. Nedugo zatim počela je realizacija objavljivanje

mojeg prvijenca, zbirke pjesama i kratkih priča.  

Pitanje koje slušam svaki dan, pitanje na koje ne mogu odgovoriti u jednoj rečenici. 

Što je za mene poezija? Poezija za mene je drugačija realnost, shvaćanje života, netko može shvatiti tu stvarnost, netko ne može.

To je i bit poezije, ne mogu je svi shvatiti. 


Poezija je varijanta zbunjujuće književnosti. Svatko drugačije može protumačiti što govori i što prenosi kao i kako nam utječe na razmišljanje. Prenosi poruku koja potiče dublje razmišljanje od uobičajenog. Poezija nema granica, možete oživjeti gotovo sve u pisanju, ljutnju, ljubav, strast, tugu, fikciju, nefikciju, sve je moguće ako možete shvatiti izrečeno.

 

U mojem umu poezija to čini s minimalističkim načelom, koristeći najmanje moguće riječi za stvaranje slike o današnjem životu kao i kako sve funkcionira u dobroj ili lošoj namjeri.

Poezija je ozbiljna maštovitost i ludost kako bi se čitatelju predočio osjećaj koji će ga potaknuti upravo na to dublje razmišljanje. Može biti sretna i vesela, može biti hladnokrvna, gruba i neljubazna ili bolno tužna i melankolična.

Ona je način izražavanja mojih unutarnjih osjećaja u obliku misli ili osjećaja. Mogu izreći stvari koje mogu zvučati nelogično u razgovornom govoru. Mogu izraziti svoje misli i osjećaje bez brige što drugi misle ili hoće li me tko osuditi zbog toga.

 

Poezija je oblik umjetnosti koji mi omogućuje da iznesem svoje najdublje misli i osjećaje bez straha. Neki od mojih djela ulaze duboko u moju dušu, dok su drugi hiroviti. Poezija mi daje slobodu govora koja oslobađa moj duh.​

Kada predočim nešto nevjerojatno i zapanjujuće, moj um instinktivno i neprestano razmišljaj o tome, a tada izgleda da prenosim emocije (katarzu) da bi uživao u tome. Tada ispunjavam moje srce i um zadovoljstvom kroz prisutnost ljepote i to zadovoljstvo upravo te ljepote ostat će za života. Ukratko, poezija mi daje i omogućuje divne uspomene koje čuvam u srcu.

Na kraju mogu reći kako sam fasciniran poezijom, jer mi poezija daje slobodu izražavanja što je jednostavno lijepo.

Romantični žar, revolucionarni žar, empatični žar i još mnogo toga što poezija može probuditi apsolutno je zapanjujuće.

 

Pjesnik svoje romantične snove i ambiciozni život lijepo stavlja iznad materijalnih bogatstava, a čitatelji se s tim povezuju, jer negdje ih, možemo povezati s idejom povjeravanja nade i snova osobi koju volimo. Melankolične strastvene riječi imaju sposobnost otvoriti naše oči i srca, bez obzira tko, kada i gdje smo.

 

Poezija nije samo kreativnost i mašta, već emocije, osjećaji i dubokoumno razmišljanje. Što je najvažnije, to je iscjeliteljski alat za izražavanje sebe i razotkrivanje zamršenih nizova osjećaja.

Ali upravo sve to svatko na svoji način može doživjeti, riječ sama po sebi nosi u sebi veliku moć. Moć izražavanja kao i shvaćanja izrečenog. Riječi i rečenice kao i sama poezija nemaju nikakvu svrhu ako ih ne čitamo i promatramo drugačije.

 

Pročitajte još jednom, možda se stvarnost promijeni ili barem njezin manji dio.