VIŠE O MENI...

Umjetnička duša koja ima zarobljenu dušu zbog poezije i zbog ljubavi prema književnosti i izražavanju drugačijim riječima u drugačijoj stvarnosti. Percepcija moja, odraz je moje stvarnosti. 

Pisanje svojih doživljaja, osjećaja pamtim od kada sam prvi puta uzeo olovku u ruku. Od malih nogu, svoji pogled, odnosno misli volim zapisivati na papir. Osjećam se tada kao da nekome pričam o svemu tome, a zapravo sve te tajne znam samo ja i papir. Svu tu maštu i doživljaj počeo sam preoblikovati prvo u kratke piče, zatim u pjesme koji govore općenito o nesretnoj ljubavi. 

Pitanje koje slušam svaki dan. Što je za mene poezija? Ponovno, drugačija stvarnost shvaćanja života, netko će shvatiti tu stvarnost, netko ne. To je i bit poezije, ne mogu je svi shvatiti. 


Poezija je varijanta zbunjujuće književnosti. Svatko drugačije može protumačiti što govori i što prenosi kao i kako nam utječe na razmišljanje. Prenosi poruku koja potiče dublje razmišljanje od uobičajenog.

 

U mojem umu to čini s minimalističkim načelom, koristeći najmanje moguće riječi za stvaranje slike o današnjem životu kao i kako sve funkcionira u dobroj ili lošoj namjeri.

Poezija je ozbiljna maštovitost i ludost kako bi se čitatelju predočio osjećaj koji će ga potaknuti upravo na to dublje razmišljanje. Može biti sretna i vesela, može biti hladnokrvna, gruba i neljubazna ili bolno tužna i melankolična.

Ali upravo sve to svatko na svoji način može doživjeti, riječ sama po sebi nosi u sebi veliku moć. Moć izražavanja kao i shvaćanja izrečenog. Riječi i rečenice kao i sama poezija nemaju nikakvu svrhu ako ih ne čitamo i promatramo drugačije. Pročitaj još jednom, možda se stvarnost promijeni ili barem njezin manji dio.