• Admin

Nestajanje

Bila je to moja prva noć bez tebe. Nebo bijaše hladno i crno. Mjesec obavijen sjenama. Moje srce je tako teško, ispunjeno tugom, ne želim probuditi i biti prisiljen suočiti se s mojom stvarnošću.

Bio je to moj prvi dan bez tebe, ne mogu udahnuti ovaj zagušljivi zrak okaljan tvojim odlaskom. Ovo je bio moj prvi tjedan bez tebe, gledao sam kako tvoja sjena odlazi od naših uspomena. Ovo je bio moj prvi mjesec bez tebe, gledao sam kako lišće neumorno pada. Njihova boja ništa više od okrutne ironije.

Ovo je bila moja prva zima bez tebe, snijeg je zabijelio tvoje tragove što ih ostaviše u tmurnoj noći. Ovo je bilo moje prvo proljeće bez tebe. Jutro je sve teže dočekati, jer tugu pjevaju i ptice na grani. Ovo je bilo moje prvo ljeto bez tebe. Užareno sunce sjaji od veselja. Samo se ruga mom neprestanom očaju.

Ovo je bila moja prva godina bez tebe. Toliko sekundi, minuta, sati i dana bez tvoje neopisive ljubavi. Sada svoj osmijeh dijeliš s drugim, nova jutra dočekuješ s drugom srećom, ljubiš druge usne i živiš kao da se ništa između nas nije dogodilo. Ne znam jesi li zaboravila ili se ne želiš sjećati.

Ali znam jedno, nikada mi nećeš pobjeći iz misli. Ljubim te samo u snovima, tvoje veličanstveno lice neću vidjeti više nikada. Jer s pojavom tvoje nove sreće, polako zaboravljam, polako tonem prema ponoru crnila. Baš kao što si otišla i nestala one noći, sada i ja odlazim i nestajem u sjeni svojeg ludila.


105 views