Nemir

Tvoja figura je daleko, kao zvijezda na nebu.

Izvan mog dosega, van mog vidokruga,

u kojem polako gubim razum.

Svijetlo na kraju ničega.

Povedi me sa sobom, kao što sanjam

u noći punog mjeseca. Jer mogu živjeti

samo s tobom, samo u tvom svjetlu,

samo u našem bešćutnom svijetu.

Ako ikada budeš htjela, pratit ću te, kao

u filmu romantike i užarene čežnje.

Pod maskama nismo, ali pod kišom

naših suza svakim danom sve više drhtimo.

Nedostižno bježiš mi ispred sreće što si

mi ju uzela iz srca. Čekati ne želiš, ja ću te

loviti, proganjati u snovima i nikada mira

nećeš imati od moje sjene što te grli svake noći.