• Admin

Naša stvarnost

Sat otkucava svoje zadnje sekunde,

ptice na grani pjevaju zadnju pjesmu.

Prolaze dani od našeg zadnjeg pogleda,

poljubac koji je ugasio vatru u našem

hladnom svijetu.


Tražim način kako bih te opet pronašao.

Iako si blizu čini se kao da si miljama

daleko od mojeg srca. Tvoj lik nikada

zaboraviti neću, kao niti tvoj izgubljeni

osmijeh sreće.


Prolazim pokraj naših uspomena sa

neopisivoj boli. Sjetivši se svih naših

trenutaka, bili smo začarani ljubavlju.

Sada samo vidim tvoj duh, gdje si sada

ja ne znam.


Nismo mogli pretpostaviti što slijedi.

U nekom trenutku nešto će nas razdvojiti.

Najveća tragedija postala je stvarnost.

Naša razdvojenost srce mi trga na dijelove

boli.


U glavi si samo ti, opsjedaš me danima i

noćima poput duha ne znajući koliko mi

nedostaješ. S vremenom ništa bolje neće

postati. Samo ću se i dalje nadati u bolje sutra.

Čekat ću tebe.


Tko čeka taj i dočeka reklo bi se, ali u mojem

slučaju to ne vrijedi. Evo me, i dalje čekam i

čekam trenutak kada ću imati osmijeh na licu.

Znaš i sama što je potrebno za moju ali i tvoju

sreću.


Potrebna si mi, kao što sam i ja tebi potreban.

Ali potreba za našu ljubav je veća od bilo čega.

Čekam te na istom mjestu u isto vrijeme, doći

ću i u nadi iščekivati tvoje lice. Jer ne

mogu bez tebe.


Ne mogu bez onoga što sam nekada izgubio.

Želim vratiti davno izgubljene uspomene.

Želim vratiti davno izgubljeni zagrljaj. Želim

vratiti davno izgubljeni poljubac. Želim vratiti

našu stvarnost.




104 views