Izgubljena princeza

Izgubljena u beskonačnoj tami.

Poput bijelog duha luta

pustim dvorima svojeg kraljevstva.

Nije htjela zlato, htjela je saznati

osjetiti čvrstu ruku na svom obrazu.

Nikada neće izaći iz pakla nesretne ljubavi.

Krunu je skinula, svoju dušu izgubila.

Dama u svojim odajama piše svoju

pjesmu boli. Zarobljena u njegovim

mislima i okovima. Zla namjera

opsjeda ju svaku noć, stvarnost

postaje njezina mora.

Potok njezinih suza odnio je posljednje

pismo beskonačne patnje i konačne smrti.

Njezin lik sada bezdušno prolazi hladnim

hodnicima. Zidovi postaju hladniji,

njenim lutanjem, sve što dodirne

ostaje zamrznuto u vremenu.

Komadić po komadić prepuklog srca

baca u užareni kamin stvarajući pepeo

svojeg izgubljenog života. Ostaje zarobljena

u svoja četiri zida, čekajući svoj posljednji

izdah. Polaganim izdahom pakao je otvorio

vrata izgubljenoj princezi.