• Admin

Djevojka

Vidim lice djevojke koja ne zna što je to

sreća, njezine umorne oči traže suzu

svake noći. Svakog novog dana sve više

blijede. Pretvara se u djevojku bez lica.


Njezine teške usne izgovaraju nesretne

riječi, njezine krvave ruke pišu pjesmu

tuge i propasti. Njezini snovi pretvaraju

se u noćnu moru iz koje nema izlaza.


Vidim djevojku koja se sretno smiješi, ali

kad skrene pogled, više je nema. Nestaje

u oblaku tuge, baš kao osmijeh što ga

lažno nosi na svojem licu čemera i jada.


Bježala je iz tog umirućeg uma. Kao što

je iskra koja joj je jednom zapalila oči,

zamračila kad je sve otišlo u zaborav.

Postala je duh koji gleda tuđu sreću.


Sada u mislima vidim slike njezinog

dragocjenog osmijeha. Nadam se da ću

je vidjeti na kraju ovog života. Kako bi

mogli početi ispočetka u sljedećem.



135 views